Evolucija evropske strukture snabdevanja gasom nastavila je da oblikuje tržišnu dinamiku tokom kalendarske nedelje 13, pri čemu LNG sve više preuzima dominantnu ulogu u određivanju cena i sigurnosti snabdevanja.
U 2025. godini, Norveška je postala najveći snabdevač gasom Evropske unije, sa udelom od gotovo jedne trećine ukupnog uvoza. Sjedinjene Američke Države slede kao značajan dobavljač, što odražava brzu ekspanziju kapaciteta za izvoz LNG-a.
Udeo Rusije u evropskom snabdevanju gasom naglo je opao, sa približno 40% u 2021. godini na oko 13% u 2025., kada se uzmu u obzir i cevovodni gas i LNG. Ova promena predstavlja jednu od najznačajnijih strukturnih transformacija u evropskom energetskom pejzažu.
Prelazak sa ruskog cevovodnog gasa povećao je zavisnost Evrope od LNG uvoza, koji je po prirodi fleksibilniji, ali i nestabilniji. Za razliku od cevovodnog gasa, koji se najčešće isporučuje kroz dugoročne ugovore, LNG se trguje na globalnom tržištu, gde na cene utiču odnosi ponude i potražnje u više regiona.
Ova promena uvela je nove složenosti na evropsko tržište gasa. Cene su sada osetljivije na globalne događaje, uključujući vremenske obrasce, ograničenja u transportu i geopolitička dešavanja.
Za SEE tržišta, implikacije su posebno značajne. Kako gas ostaje marginalni energent za proizvodnju električne energije u mnogim zemljama, promene u cenama gasa direktno utiču na tržišta električne energije.
Povećana zavisnost od LNG-a takođe otvara pitanja sigurnosti snabdevanja. Iako je diversifikacija smanjila zavisnost od jednog dobavljača, ona je istovremeno uvela nove rizike povezane sa globalnom konkurencijom i logističkim ograničenjima.
U narednom periodu, očekuje se dalji rast uloge LNG-a, posebno kako novi izvozni kapaciteti budu dolazili iz Sjedinjenih Američkih Država i drugih regiona. Međutim, ovaj rast će morati da prati povećanu globalnu potražnju kako bi se izbegla dodatna volatilnost cena.






