Evropski savet je prošle nedelje, nakon niza pregovora, doneo istorijsku odluku – do 2030. godine smanjiti emisiju CO2 za 40 odsto. Odluka da se udeo OIE u proizvodnji električne energije poveća na 27 odsto, usvojena je nakon saznanja da Evropa ipak neće moći da dostigne postavljene ciljeve u zaustavljanju klimatskih promena, prenosi sajt serbia-energy.eu
Da li će Srbija moći da odgovori na ciljeve koji su joj postavljeni na putu ka Evropskoj uniji?
Oslonac srpske energetike je ugalj. Naime, dve trećine električne energije potiče iz uglja, dok udeo energije iz obnovljivih izvora iznosi nešto više od 20 procenata u ukupnoj potrošnji. Bez velikih hidrocentrala, koje se prema propisima Evropske unije ubrajaju u obnovljive izvore energije (OIE), ali nisu prihvatljive sa ekološkog stanovišta, udeo OIE bi bio vrlo mali.
Srbija ima značajne rezerve uglja i te rezerve mogu obezbediti sigurno snabdevanje električnom energijom u decenijama koje su pred nama. Najznačajnije količine uglja kojima naša država raspolaže nalaze se u kolubarskom basenu. Od lignita iz „Kolubare“ proizvede se više od 50 odsto električne energije u Srbiji. Šta to znači za Srbiju i za njene građane uverili smo se nakon majskih poplava – nestašica struje u Srbiji. Dva tamnavska kopa bila su potpuno poplavljena, a proizvodnja lignita na sva četiri kopa je zaustavljena. Na najvećem i najmodernijem kopu „Tamnava-Zapadno polje“ još uvek traje proces ispumpavanja vode. Posledice su ogromne i već mesecima traje borba i toliko duso se uvozi struja. Kako je najavljeno, narednih nekoliko dana krenuće i uvoz uglja u našu državu. Prema prvim informacijama, na dnevnom nivou, ta količina će iznositi oko 17.000 tona uglja. Srbiju će uvoz ovog značajnog energenta koštati oko 106 miliona evra.
RB „Kolubara“ godišnje proizvede oko 30 miliona tona uglja, što je 70 odsto ukupne proizvodnje u državi. Ukupna snaga osam termoelektrana u kojima radi 25 blokova je 5.171 MW. One kao pogonsko gorivo koriste lignit.
Uglja ima u izobilju i pristupačan je, za razliku od alternativnih izvora energije. Termoelektrane su takva postrojenja da mogu kontinuirano da rade u bilo kojim vremenskim uslovima. Dok su Obnovljivi izvori energije još uvek u nedovoljnoj meri istraženi i ne mogu u značajnijoj meri doprineti stabilnosti energetskog sistema. Evropske priče o obnovljivoj energiji zahtevaju ogromna ulaganja, a i kada bi te investicije bile značajnije, OIE ne bi mogli da nadmaše moć uglja. Jedan od ozbiljnijih problema u sektoru energetike i proizvodnji električne energije jeste nedostatak investicija u konvecionalne izvore, poput uglja, nafte i gasa. Prognoze su takve da proizvodnja energije iz obnovljivih izvora poput vetra ili sunca raste, ali njihova produkcija nije konstantna pa će podrška iz drugih izvora biti potrebna uvek.
Prema sprovedenim istraživanjima, Srbija godišnje emituje više od 30 miliona tona CO2. Smanjenje od 40 odsto u narednih 15 godina, što je novi evropski cilj koji treba dostići, znači da bi Srbija morala da smanji proizvodnju struje iz termoelektrana za 40 odsto. A to bi značilo da se odrekne instalisanih kapaciteta snage TENT A i B. Što je gotovo pa nemoguća misija.
Sve ove procene su spekulativne. Još uvek ne postoji nijedan zvaničan dokument sa preciznim podacima o nivou odricanja koji Srbiju očekuje kako bi u procesu pridruživanja dostigla evropske klimatske zahteve.
Na probleme klimatskih promena, rastućeg zagađenja na globalnom nivou i iscrpljivanja zaliha fosilnih goriva savremeni energetski sistemi odgovaraju okretanjem obnovljivim izvorima energije i modernim tehnologijama, usmerenim ka smanjenju gasova sa efektom steklene bašte. Izgradnja kapaciteta na nove obnovljive izvore je dugotrajan i skup proces koji obeležava veliki broj nepoznanica. Među gorućim problemima primene OIE su složenost procedura za investiranje, visok nivo početnih ulaganja, i (ne)stabilnost snabdevanja energijom, posebno kad je reč o energiji sunca ili vetra. Energetski neefikasno korišćenje biomase i posledično neodrživo krčenje šuma, sve veće osipanje stabilnih izvora električne energije i nedovoljno ulaganje u konvencionalne elektrane, koje gube tržišnu utakmicu zbog velikodušnih subvencija OIE, neki su od problema koji dolaze na dnevni red. U skladu sa tim, očekivano je da ugalj, čak i aktiviranjem svih raspoloživih zelenih kapaciteta, u energetskim sistemima brojnih zemalja, pa i Srbije, ostane nezamenjiv energent. Tome u prilog govore i nedavne preporuke Evropske komisije da se okonča skupo subvencionisanje OIE. Ove smernice, iako neobavezujuće, trebale bi osigurati preko potrebne investicije u konvencionalne elektrane, prenosi sajt serbia-energy.eu
Izvor; Serbia Energy