Nemački, danski i regulatori Evropske Unije moraju da odobre gasovod Severni tok 2 kako bi mogao da isporučuje gas kupcima
Dok vlade povećavaju svoj fokus na klimatske promene nakon Konferencije UN o klimatskim promenama, COP26, ZE Power postavlja pitanje da li bi visoke cene gasa u Evropi mogle da poremete napore za dekarbonizaciju
Rekordno visoke cene energije uzele su danak u industrijskom sektoru širom Evrope – posebno u Velikoj Britaniji, gde je poslednjih meseci prestao sa radom niz malih trgovaca električnom energijom. Naglo povećanje cena gasa u 2021. godini takođe je umanjilo podsticaje brojnim elektranama za udaljavanje od uglja, ugrožavajući sposobnost Evrope da ispuni svoje klimatske ciljeve.
U ovom članku, ZE Power analizira situaciju, sagledavajući uzroke visokih cena gasa, izglede za kretanje cena gasa, uglja i ugljenika, kao i uticaj njihove interakcije na klimatske ciljeve u budućnosti.
Evropa se ove godine mučila da uveze dovoljno prirodnog gasa da napuni svoja skladišta i pokrene elektrane usred globalnog oporavka od uticaja pandemije Covid-19.
Cene gasa za isporuku narednog meseca u holandskom čvorištu TTF, referentnom regionalnom tržištu, porasle su na rekordne nivoe od preko 120 evra po megavat satu (MWh) početkom oktobra, sa 17,9 evra početkom 2021. godine, kao su regionalni snabdevači nastojali da popune skladišta uoči predstojeće zime.
Rastuće cene gasa takođe utiču na poskupljenje električne energije, posebno zato što se sve više elektrana na ugalj gasi kako bi pomogle bloku da postigne svoje klimatske ciljeve.
Nemačka električna energija za isporuku u 2022. godini takođe je poskupela na više od 180 evra po MWh početkom oktobra, nakon što je godinu počela sa 52 evra po MWh. Ovo iznenadno i strmo povećanje izazvalo je haos na tržištu jer su se trgovci suočili sa velikim marginama za otvorene pozicije, pri čemu su mnogi bili primorani da odbace svoje pozicije kako bi ostali solventni.
Vrhunac je dostignut početkom oktobra, kada su se cene promenile za čak 30% u okviru jedne sesije, pre nego što je ruski predsednik Vladimir Putin izazvao rasprodaju obećavajući da će Rusija pomoći u ublažavanju visokih cena energenata povećanjem zaliha gasa.
Kako je počelo?
Produžena zimska grejna sezona 2020–21. ostavila je skladišta u Evropi na najnižim nivoima od kraja zime 2018. godine, prema podacima Gas Infrastructure Europe (GIE), a zalihe nisu popunjene uobičajenim tempom. U avgustu su skladišta gasa u Evropskoj uniji bila na najnižem nivou za to doba godine od 2013., pokazuju podaci GIE. Čak i do početka oktobra, skladišta su i dalje bila za 20% ispod nivoa u odnosu na isti period 2020. i 2019. godine.
Evropski deficit uzrokovan je kombinacijom pada lokalne proizvodnje, pritiska na uvoz iz Rusije i jake konkurencije za tečni prirodni gas (LNG) iz drugih regiona.
Prema Evropskoj komisiji, regionalna proizvodnja LNG-a pala je za 11%, na 13,8 milijardi kubnih metara u prvom kvartalu 2021. godine, u poređenju sa prethodnom godinom, pošto je proizvodnja holandskog gigantskog gasnog polja Groningen smanjena uoči njegovog konačnog povlačenja iz upotrebe 2022. godine.
Potrošnja je u prvom kvartalu porasla za 7,6% na godišnjem nivou, na 141,8 milijardi kubnih metara, dok je neto uvoz pao za 3%, na 78,5 milijardi kubnih metara.
Snabdevanje LNG-om je smanjeno za 29% u odnosu na isti period 2020. godine i delimično nadoknađeno povećanjem snabdevanja iz Rusije za 9% i skokom protoka iz Alžira za 141%.
Pad uvoza
Najveći pojedinačni snabdevač Evrope gasom je Rusija, koja isporučuje oko polovine uvoza EU. Dok je ugovoreni dugoročni obim ostao uglavnom stabilan početkom godine, kratkoročna spot prodaja je naglo pala, reflektrujući rastuće tržišne cene, navodi EK.
„Gazprom se radije oslanjao na povlačenje iz sopstvenih skladišta na teritoriji EU da bi snabdevao svoje klijente, s obzirom da je prosečna cena ubrizganog gasa bila mnogo niža u poređenju sa cenama na čvorištima u prvom kvartalu 2021.“, saopštila je EK.
Ruski gas se u Evropu otprema mrežom cevovoda preko Baltičkog mora, kroz Belorusiju, Ukrajinu, Crno more i Tursku. Ruski državni proizvođač Gazprom takođe predvodi konzorcijum kompanija koji je nedavno završio Severni tok 2 – drugi gasovod preko Baltičkog mora.
Iako je novi gasovod spreman, on ne isporučuje gas kupcima dok ne dobije sva relevantna odobrenja i sertifikate od nemačkih, danskih i regulatora EU – a proces će verovatno trajati do kraja godine.
Evropsko tržište pomno prati napredak projekta Severni tok 2, koji je prvobitno trebao da bude završen 2020. godine.
Gasovod ima za cilj da poveća sigurnost snabdevanja EU, ali je naišao na oštro protivljenje vlade SAD, kao i ukrajinskih interesa, koji to vide kao povećanje oslanjanja Evrope na Rusiju.
Iako promoteri Severnog toka 2 kažu da će projekat dopuniti, umesto da zameni veći deo postojećih zaliha u Evropi – uključujući količine koje je Rusija slala preko Ukrajine – EK je izvestila da je obim ruskog gasa koji je isporučen preko Ukrajine smanjen za 83% u prvom kvartalu.
Trgovci su izvestili da je Gazprom odbio da rezerviše dodatne kapacitete gasovoda mimo svojih ugovorenih obaveza tokom drugog i trećeg kvartala, i da tek treba da sklopi novi dugoročni ugovor sa ukrajinskim vlasnikom gasovoda Ukrtransgazom za isporuke nakon 2024. godine.
Prema pojedinim analitičarima, domaće ruske zalihe takođe su na neuobičajeno niskim nivoima, što znači da je potencijalni obim izvoza preusmeren u ruska skladišta.
Analitičari Independent Commoditi Intelligence Services (ICIS) procenili su da su u aprilu 2021. „[ruske]zalihe bile popujene samo 19 odsto, umesto u proseku 39 odsto koliko je zabeleženo u aprilu tokom 2017–19.“
EU takođe uvozi značajne količine gasa putem gasovoda iz Alžira, ali spor između Alžira i njegovog suseda Maroka preti da smanji snabdevanje sa juga.
Rastuće tenzije između Alžira i Maroka dovele su do kašnjenja u obnavljanju sporazuma o isporuci alžirskog gasa u Evropu putem gasovoda Gazoduk Magreb –Evropa (GME), koji prolazi kroz Maroko do Španije.
LNG prelazi u Aziju
Pored isporuka putem gasovoda, Evropa je istorijski dobijala znatnu količinu LNG-a od izvoznika iz SAD, Bliskog istoka i Afrike. Međutim, brzo rastuće tržište LNG-a dovelo je do dinamičnijeg određivanja cena, a evropski kupci sada moraju da se takmiče sa azijskim potrošačima za dostupne količine.
Niske zalihe u Aziji nakon prošle zime, zajedno sa brzim rastom potražnje, dovele su do rastuće cenovne konkurencije dok kupci pretražuju tržište u potrazi za raspoloživim zalihama. Isporuke LNG-a sa američke obale Meksičkog zaliva zaobilazile su EU tokom većeg dela ove godine u korist većeg prinosa na azijskim tržištima.
Kao rezultat, Evropa se suočava sa predstojećom zimom sa najnižim zalihama gasa u poslednjih nekoliko godina, dok je potražnja porasla kako se više električne energije proizvodi pomoću ovog goriva.
Šta će se dešavati ako snabdevanje gasom ostane tesno?
Rezultat nestašice gasa već vidimo. Komunalne kompanije sagorevaju što je moguće više uglja da bi proizvele energiju omogućavajući preusmeravanje gasa u skladišta za grejanje domaćinstava tokom zime.
Renesansa uglja u drugoj polovini ove godine takođe je zategla to tržište, a cene su počele da skaču jer se evropski kupci takmiče sa drugim kupcima, poput Kine, za raspoložive zalihe. Jedna nemačka fabrika je čak ostala bez zaliha uglja i bila je prinuđena da obustavi rad početkom oktobra.
Međutim, proizvodnja uglja se smanjuje kako zemlje članice EU ispunjavaju obećanja da će postepeno ukinuti upotrebu ovog zagađujućeg goriva. Prema kampanji Beyond Coal, ove godine je planirano zatvaranje najmanje 13 elektrana na ugalj, kao i tri nemačke jedinice, koje će biti zatvorene u decembru nakon dobijanja kompenzacije na vladinom tenderu u aprilu.
Pad proizvodnje uglja znači da pojedini energetski kapaciteti na prirodni gas moraju da rade na marginama, a upravo ta postrojenja određuju visoke cene prirodnog gasa i električne energije u Evropi u ovom trenutku.
Gasna kriza nije mogla doći u gorem trenutku za vodeću ekonomiju u regionu, jer se zemlja takođe priprema da zatvori tri od svojih šest preostalih nuklearnih elektrana krajem ove godine. Prethodna zatvaranja dovela su do visokih cena električne energije.
Problemu je doprinela i slaba proizvodnja obnovljivih izvora. Podaci Instituta Fraunhofer pokazuju da je nemačka proizvodnja vetra, sunca, hidroenergije i biomase u prvh devet meseci, do septembra 2021. godine, pala za 7% u odnosu na 2020. godinu. Proizvodnja uglja je porasla za 22% u odnosu na prethodnu godinu, dok je proizvodnja gasa smanjena za 8%.
Svi trgovci električnom energijom i gasom su apsorbovali ove i druge podatke; cene energije za zimu su na rekordnom nivou i verovatno će ostati visoke do proleća.
Uloga ugljenika
Dok su cene gasa rasle, kvote ugljenika u EU su se skoro udvostručile u 2021. godini, dostigavši pik od 65,77 evra. Kao posledica kretanja cena energije, proizvodnja električne energije na gas sada je manje isplativa od proizvodnje iz uglja, čak i nakon povećanja cena ugljenika.
Ovog leta je postalo jasno da je Evropi potrebno više gasa u skladištima umesto da ga koristi za proizvodnju električne energije. Da bi se obezbedilo da gas ide u skladišta, cene gasa su morale da porastu dovoljno da ugalj postao relativno profitabilniji kao gorivo za električnu energiju.
Indeksiranje tržišnih cena pokazuje da su cene ugljenika i gasa počele da se razdavajaju u julu, pošto su cene na holandskom čvorištu TTF počele da rastu veoma brzo, dok je ugljenik rastao umerenije. Nasuprot tome, cene uglja su počele da nadmašuju ugljenik tek krajem septembra.
Kretanje cena značilo je da je za proizvodnju električne energije u narednoj godini ugalj postao profitabilniji od gasa krajem septembra – od tada je takozvani „clean dark spread“ skočio na čak 42 evra po MWh, dok je marža gasa, poznata kao „clean spark spread“ otišla u negativnu teritoriju.
Šta može da učini tržište gasa?
Kratkoročno, nedostatak snabdevanja se može ublažiti samo kada se ruske isporuke povećaju, bilo većim transportom kroz Ukrajinu i druge interkonektore, ili nakon što gasovod Severni tok 2 počne sa radom. Dodatno snabdevanje bi moglo doći u obliku LNG-a, ali to bi zahtevalo da evropske cene budu u skladu ili da premaše cene u Aziji, koja trenutno prima lavovski deo raspoloživih isporuka.
A dugoročni bilans će verovatno ostati tesan jer se očekuje da će potrošnja u Evropi nastaviti da raste. Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da će potražnja u 2021. porasti za 3%. Međutim, brz rast obnovljivih izvora energije će pojesti potencijal za rast gasa, dodaje se.
„Očekuje se da će evropska potražnja za gasom ostati stabilna tokom perioda [2021–25]“, navodi IEA u posebnom izveštaju. „Postepeno ukidanje preko 50 gigavata kapaciteta za proizvodnju električne energije iz nuklearne energije, uglja i lignita stvara dodatni tržišni prostor za elektrane na gas. Ali rast gasa je ograničen brzom ekspanzijom proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, koja će se povećati za skoro 30% u srednjem roku“.
I neće samo obnovljivi izvori ograničiti rast gasa. Pojedini analitičari predviđaju da će cene dozvola za ugljenik u Evropi premašiti 90 evra do kraja decenije, pošto blok pooštrava granicu emisija gasova staklene bašte kao deo svog cilja da smanji CO2 za 55% u odnosu na nivoe iz 1990. do 2030. godine.
Više cene CO2 će doneti još više alternativa sa niskim ili nultim sadržajem ugljenika na račun gasa, kažu stručnjaci, uključujući vodonik kao procesno gorivo za čelik, proizvodnju cementa i petrohemiju.
Dugoročne projekcije predviđaju evropsku privredu u kojoj prirodni gas ima samo marginalnu ulogu, ali iskustvo iz poslednjih nekoliko meseci govori da predstoji još mnogo preokreta pre nego što stignemo do toga.
Izvor: risk.net