ENERGETIKA ZAPADNOG BALKANA, Izazovi na evropskom putu, prenosi sajt serbia-energy.eu
Temeljna činjenica srpske energetike je da dve trećine električne energije potiče iz uglja, dok udeoenergije iz obnovljivih izvora iznosi nešto više od 20 procenata u ukupnoj potrošnji. Ovaj odnos će biti u manjoj meri korigovan u narednih nekoliko godina, s obzirom da planirana ulaganja u zelenu energiju u periodu do 2020. godine predviđaju da se udeo obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije povećasa sadašnjih 29 na 37 procenata, ali će ugalj i dalje ostati dominantna energetska sirovina. Bez velikih hidrocentrala, koje se prema propisima Evropske Unije ubrajaju u obnovljive izvore energije (OIE), ali nisu prihvatljive sa ekološkog stanovšta, udeo OIE bi bio vrlo mali.
Potpisnice ugovora o osnivanju Energetske zajednice su se obavezale da primene direktive Evropske Unije u oblasti obnovljiivih izvora energije (OIE). Direktiva iz ove oblasti obavezuje članice EU da do 2020. godine obnovljiva energija čini 20 procenata ukupne potrošnje. Praktično, to znači da svaka zemlja mora da poveća udeo obnovljive energije u odnosu na zatečeno stanje iz 2005. godine, uz koeficijent ukupnog uvećanja od 5 procenata i uzimajući u obzir BDP, tako da bogatije zemlje imaju i zahtevnije ciljeve. Upotreba zelene energije u proizvodnji struje na nivou Evrope, uključujući hidroelektrane, iznosi tek 16 procenata, dok se najveći deo i dalje generiše iz fosilnih goriva, pa će se bogatije i razvijenije zemlje nego što su zemlje regiona suočiti sa snažnim izazovima kako dostići projektovane ciljeve.
Uporedo sa ulaganjima u obnovljive izvore energije,u zemljama regiona odvijaju se pripreme za primenu Direktive o velikim ložištima, koja ima suštinski značaj za članice Energetske Zajednice. Ova direktiva propisuje granične emisije određenih zagađivača u vazduh iz velikih ložišta. U skladu sa odlukama Ministarskog saveta Energetske zajednice, zatvaranje termokapaciteta koji ne zadovoljavaju visoke ekološke standarde odloženo je do 2027. godine. Prelazni rok dogovoren je na predlog srpske delagacije, uz obrazloženje da bi zatvaranjem TE „Nikola Tesla” i rudnika „Kolubare” Srbija ostala bez 50 proceneta električne energije.Da je na snazi ostala prethodna odluka o primeni direktive do 2018.godine, smanjenje proizvodnje struje iz termoelektrana bi predstavljalo ozbiljnu pretnju stabilnosti energetskog sistema, s obzirom da su projekti usmereni ka smanjenju sumpornih i azotnih oksida finansijski, tehnički ali i vremenski veoma zahtevni. Projekti koje realizuje EPS u cilju omogućavanja smanjenja emsija čestica vredni su 625 miliona evra. Najskuplja stavka je odsumporavanje termoelektranama u Obrenovcu i Kostolcu, ukupne vrednosti 426 miliona evra.
Procene date u Nacrtu Strategije razvoja energetike do 2025. godine govore da Srbija ima značajan potencijal u oblasti OIE koji iznosi 5,65 miliona tona ekvivalenta nafte (ten) godišnje, što odgovara polovini potreba zemlje za energijom. Najveći potencijal u tom pogledu je biomasa, slede hidorpotencijali i sunčeva energija, geotermalni izvori, i na kraju, energija vetra.
Ugalj je značajan oslonac i eneregetskih sistema zemalja regiona. Prema podacima Evropske Asocijacije za ugalj i lignit EUROCOAL, u Bosni i Hercegovini udeo uglja kao primarnog energenta iznosi 67 procenata. U 2102. godini u zemlji je proizvedeno 6,3 miliona tona lignita i još 6,3 miliona tona mrkog uglja. Sa potvrđenim rezervama od oko 1.272 miliona tona, lignit će i u narednom periodu ostati dominantan energent. Ukupni kapaciteti za proizvodnju električne energije iznose 3.800 megavata. Od toga, termoenergetska postrojenja obezbeđuju 46 procenata, a ostatak hidroelektrane.
Eksploatacija uglja u BIH je opterećena brojnim problemima – u prvom redu su nepovoljni geološki uslovi i nedostatak održavanja i investiranja u postrojenja. Vlada planira da privlačenjem investicija realizuje nove projekte, kao što su elektrana na mrki ugalj „Banovići” i elektrana kod Tomislavgrada, koja će biti snabdevana lignitom iz novog basena „Kongora”. Pored toga, postoje brojni potencijalni rudnici i elektrane: rudnik „Koteži” koji bi snabdevao novu elektrane snage 350 megavatakod Bugojna; novo postrojenje snage 350 megavata kod postojećeg rudnika „Stanari”; proširenje kapaciteta elektrana „Ugljevik” i „Kakanj”; novi blok od 450 megavata kod Tuzle i dva bloka snage 450 megavata kod rudnika „Kamengrad”. BIH je već neto izvoznik električne energije u susedne zemlje, i taj izvoz bi značajno porastao kada bi ovi projekti bili realizovani.
Dva osnovna obnovljiva izvora energije u BiH su energija vode za proizvodnju električne energije i biomasa za proizvodnju toplotne energije. Male hidroelektrane čine 12,6 procenata ukupnog hidropotencijala, njihovasnaga je veća od 1.000 megavata, odnosno 3.520 GWh električne energije godišnje. Gotovo polovina teritorije BiH je pokrivena šumama zbog čega postoji veliki potencijal biomase, ali se ovaj potencijal troši bez ikakve kontrole.
Najnovija članica Evropske Unije, Hrvatska, ne proizvodi ugalj, ali je tokom 2012. godine uvezla 1,3 miliona tona. Prema podacima HEP „Opskrbe” tokom prošle godine 43 procenta električne energije je proizvedeno u hidrocentralama, termoelektrane pokrivaju 21, nuklearna elektrana Krško 13, dok je 19 procenata obezbeđeno iz uvoza. Najmanji udeo, od svega 3,6 procenata čine novi obnovljivi izvori energije – solarne i vetroelektrane.
Preko tri četvrtine uvezenog uglja koristi se u termoelektrani „Plomin”, instalisane snage 335 megavata, čiji je vlasnik Hrvatska Elektroprivreda, a suvlasnik bloka „B” je RWE. Jedan od prioriteta Hrvatske Vlade je izgradnja trećeg bloka snage 500 megavata, koji će zameniti blok A. Za najveći projekat u Hrvatskoj u poslednjih trideset godina, vredan 800 miliona evra, prijavila su se tri konzorcijuma. Iako se imena ponuđača zvanično drže u tajnosti, u hrvatski mediji su preneli informaciju da su na nedavno okončanom natečajuobavezujuće ponude dostavili Daewo sa partnerima, konzrocijum Samsung i Edison ikao treći ponuđač Marubeni i Alstom. Do septembra hrvatska Vlada bi trebala da odabere najpovoljniju ponudu, a prema očekivanjima realizacija projekta biće pokrenuta 2015. godine.
Model po kome će HEP i izabrani partner osnovati novu kopmaniju u kojoj će imati udeo po 50 procenata, novost je u Hrvatskoj. HEP se obavezao da otkupi polovinu ukupne količine proizvedene električne energije, dok će se druga polovina prodavati na slobodnom tržištu. S druge strane, partner obezbeđuje garancije za kredite iz kojih će se termoelektrana graditi. „Plomin C” će pokrivati oko 25 procenata potreba Hrvatske za električnom energijom. U HEP-u su zadovoljni projektom, jer će pored obezbeđivanja novih radnih mesta, smanjiti zavisnost Hrvatske od uvoza električne energije.
Što se tiče novih obnovljivih izvora energije, u Hrvatskoj postoji 12 vetroparkova, ukupne instalisane snage 280 megavata. U radu je 148 vetrogeneratora koji isporučuju 810 GWh električne energije godišnje. Poređenja radi, termoelektrana Plomin ima snagu 330 megavata i isporuči 2.173GWh električne energije godišnje. Hrvatska je u junu dobila najveći vetropark Danilo kod Šibenika, koji se sastoji od 19 vetroturbinskih generatora, ukupne instalisane snage 43,7 megavata. Očekuje se vetropark proizvede 100 GWh električne energije godišnje, čime će se proizvodnja energije iz vetra povećati za 20 procenata. U planu je izgradnja još pet novih vetroparkova.
U junu je kod Virovitice puštena u rad solarna elektrana Brana I, ukupne instalisane snage 30 kilovata. To je prva elektrana okretnog tipa, s obzirom da koristi trakere za praćenje kretanja sunca. Proizvodnja električne energije u najvećoj solarnoj elektrani u Hrvatskoj, Sunčanoj elektrani na Kozjaku, pokrenuta je u martu. Snaga elektrane je 300 kilovata agodišnja proizvodnja 460 KWh električne energije.
Makedonija je značajan proizvođač lignita. Prema podacima EUROCOAL-a,2012. godine proizvedeno je 7,5 miliona tona na površinskim kopovima „Brod -Gneotino”, „Oslomej-Zapad” i drugim manjim površinskim kopovima. Rezerve lignita iznose 332 miliona tona u basenima „Pelagonija” i „Kičevo”, sa dodatnim potencijalom u basenima „Mariovo” i „Tikveš”. Termoelektrane na lignit „Bitola” i „Oslomej” proizvode oko 77 procenata ukupne količine električne energije u Makedoniji. Makedonska Vlada planira izgradnju nove termoelektrane u Mariovu, instalisane snage 300 megavata.
Kapaciteti obnovljive energije u Makedoniji čine osam hidroelektrana, ukupne snage 504 megavata, 40 malih hidrocentrala, ukupne snage 40 megavata, 38 solarnih elektrana, ukupne snage 38 megavata, 16 vetrogeneratora, snage 35 megavata i jedna elektrana na biogas, kapaciteta jedan megavat.
Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, ugalj predstavlja najznačajniji neobnovljivi izvor energije u Crnoj Gori i tu ulogu će zadržati u narednih nekoliko decenija. Rezerve mrko-lignitnog uglja na širem području Pljevalja, prema Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine, procenjene su na 200 miliona tona, dok pretpostavljene rezerve mrkog uglja na prostoru opštine Berane iznose 18,5 miliona tona, uz višestruko veće vanbilansne rezerve. Crna Gora je proizvela 2 miliona tona lignita tokom 2012. godine. Najveći deo lignita koristi se u termopostrojenjima, s obzirom da polovina električne energije dolazi iz uglja.
Prema očekivanjima, dominantna upotreba uglja u Crnoj Gori biće potrošnja u termoenergetskim postrojenjima za proizvodnju električne i eventualno toplotne energije. Trenutno stanje preduzeća za eksploataciju uglja može se oceniti kao problematično, što je posledica restrukturiranja privrede i nestanka velikih potrošača uglja. Zbog toga se ulažu napori da se kroz procese privatizacije rudnika osigura njihovo dugoročno stabilno poslovanje.
Na probleme klimatskih promena, rastućeg zagađenja na globalnom nivou i iscrpljivanje zaliha fosilnih goriva savremeni energetski sistemi odgovaraju okretanjem obnovljivim izvorima energije i modernim tehnologijama, usmerenim ka smanjenju gasova sa efektom steklene bašte. Izgradnja kapaciteta na nove obnovljive izvore je dugotrajan i skup proces koji obeležava veliki broj nepoznanica. Među gorućim problemima primene OIE su složenost procedura za investiranje, visok nivo početnih ulaganja, i (ne)stabilnost snabdevanja energijom, posebno kad je reč o energiji sunca ili vetra. Energetski neefikasno korišćenje biomase i posledično neodrživo krčenje šuma, sve veće osipanje stabilnih izvora električne enregije i nedovoljno ulaganje u konvencionalne elektrane, koje gube tržišu utakmicu zbog velikodušnih subvencija OIE, neki su od problema koji dolaze na dnevni red. U skladu sa tim, očekivano je da ugalj, čak i aktiviranjem svih raspoloživih zelenih kapaciteta, u energetskim sistemima brojnih zemalja, pa i Srbije, ostane nezamenjiv energent. Tome u prilog govore i nedavne preporuke Evropske Komisije da se okonča skupo subvencionisanje OIE. Ove smernice, iako neobavezujuće, trebale bi osigurati preko potrebne investicije u konvencionalne elektrane, prenosi sajt serbia-energy.eu
Izvor Serbia Energy