Iako je deonica Turskog toka kroz Bugarsku vredna 3 milijarde leva (1,53 milijarde evra) u funkciji već dve nedelje i zahvaljujući njoj Srbija dobija ruski prirodni gas, megaprojekat će biti zvanično otvoren tek krajem godine.
„Onda kada budemo imali završeno čvorište gasa Balkan – grčku interkonekciju, Balkanski tok, interkonekciju sa Srbijom, Rumunijom, Grčkom – onda ćemo napraviti otvaranje i pozvati sve susede – Grke, Turke i Srbe, koji imaju interes i Bugarska će se ponovo vratiti na gasnu mapu “, rekao je premijer Borisov u prvim danima januara.
Međutim, takva najava je u najmanju ruku čudna, s obzirom na desetine poseta Borisova (uključujući i jednu helikopterom) tokom izgradnje gasovoda, kao i njegove brojne izjave o tome kako će obezbediti diversifikaciju snabdevanja gasom.
Zbog toga, jedno od najverovatnijih objašnjenja za odlaganje presecanja vrpce jeste zabrinutost Borisova da će previše pažnje otkriti istina o projektu – da je reč u celosti o tranzitnom gasovodu za ruski gas (90% ulaza i 80% izlaze blokira Gazprom do 2039. godine), koji nema nikakve veze sa gasnim čvorištem Balkan (platforma za trgovinu gasom) i iz kojeg Bugarska neće dobiti ni najmanje količine gasa (nije napravljena konekcija sa nacionalnom gasnom mrežom), a Bulgargaz neće moći da trguje virtuelno sa prenetim količinama gasa, s obzirom da Gazprom želi da ih isporuči direktno Srbiji i Mađarskoj.
Nesumnjivo, neposredno pre izbora Borisov ne želi da privlači pažnju Amerikanaca, koji bugarski gasovod od turske do srpske granice jasno vide kao nastavak Turskog toka, u potpunosti u interesu Rusije, zbog čega su izglasali sankcije za njega.
Pored toga, povezivanje otvaranja Turskog toka kroz Bugarsku sa grčkom gasnom interkonekcijom veoma je zgodno za Borisova, jer je malo verovatno da će ovaj drugi biti završen u bliskoj budućnosti – najoptimističniji rok je kraj godine.
Izvor: capital.bg